Osnovna škola Gornji Mihaljevec

Moja baka

Moja se baka zove Julijana, ali je svi zovu i znaju kao tetu Juliku. Ona ima šezdeset i dvije godine i živi u Dragoslavec Bregu. Oči su joj smeđe i ima smeđu kosu. Moja baka ima psa koji se zove Buco, a ima i kokoši. Ona je jako dobra i nije škrta kao što su neke bake. Sada je u mirovini, radila je u školi kao spremačica. Još uvijek voli rado doći u školu i posjetiti svoje dobre prijateljice. Voli pomagati drugima i družiti se s ljudima. Moju baku svi vole jer je dobra. Baka jako voli mene, a ja nju volim još više.

Nikolina Horvatić, 4. razred

Moja baka

Moja baka je imala sijedu kosu i bila je mršava. Zvala se Marta. Nosila je starinsku pregaču i rubac. Moja baka je bila dobra kao zlato. Voljela sam gledati kako priprema štrukle od jabuka. Jako sam voljela jesti njezine štrukle. Bakini štrukli bili su najbolji.

Barbara Pokrivač, 4. razred

Moja baka

Moja se baka zove Zinka. Ima šezdeset i tri godine. Malo je viša od mene. Kosu boji u plavo i ima plave oči. Kada čita ili plete, trebaju joj naočale. Oko očiju ima bore. Jako voli cvijeće. Noge je dobro služe. Voli nositi suknje od trapera i veste koja sama isplete. Volim kad me uči plesti. Jako volim svoju baku.

Sabina Petković, 4. razred

Moj djed

Moj djed je umro prije tri godine. Njegova kosa bila je svijetla poput sunčevih zraka, a njegovo lice i čelo bilo je izborano. Djed je imao slabiji glas pa ga ponekad i ne bi razumjela što je rekao. Puno puta bi s djedom išla u trgovinu ili bi razgovarali o njegovoj mladosti. On mi je znao pojasniti ono što ne bi razumjela i uvijek mi je govorio da trebam učiti jer ću tek s marljivošću i učenjem nešto postati u životu. Moja baka i ja navečer prije spavanja molimo za djeda i prisjećamo se uspomena na njega.

Karla Horvatić, 6. razred

Moj djed

Moj djed ima sedamdeset i dvije godine. Ima naborano čelo i ižuljane ruke od napornog rada. Sve što je stekao u životu stekao je mukotrpnim i poštenim radom. Uvijek je miran, čvrst i odlučan. On voli ljeti sjediti pod velikom krošnjom jabuke, gledati kako mladi plodovi voćke zriju, promatrati marljive pčelice kako lete od cvijeta do cvijeta i prave ukusan med. Jako volim provoditi vrijeme sa svojim djedom. Volim ga slušati dok priča. Najviše voli pričati o događajima iz svog života, kako se nekad živjelo i radilo.

O svojoj mladosti priča s oduševljenjem i radošću, prepun lijepih uspomena kojih se rado prisjeća i koje ga čine bogatim. Tijekom svog života djed je stekao puno iskustva koje ga čini mudrijim. Unatoč brojnim bolestima koje je prebolio krenuo je dalje, svaki put s još većom nadom u život. Moj djed je uvijek tu kad mi zatreba pomoć. Stalno je spreman popričati sa mnom. Bez njega bi sve bilo drukčije – nedostajali bi mi razgovori s njim i zajedničke šetnje prirodom.

Moga djeda jednom više ne bude, ali on će i dalje biti u mom srcu. Uvijek ću se rado sjećati svog djeda.

Sanja Srša, 6. razred

Moj deda

Zmislim se još negda

kak mi je pokojni deda

govorjo – Dete, nutri hodi,

prehladila boš se.

Joko se je brigo zo me

i rad me meo.

Zmislim se dok je

na sinokošo išo

po trovo za kravo,

navek je mene sobom zeo

a jo - rada sam ga mela.

Zmislim se još

kak smo se igrali vuni,

kak mi je žvakače kupuvo.

A denes ga več nega,

dišo je z ovoga sveta.

Makar je dišo, jo znom

ka on mene još navek

ima rad kak i jo jega.

Antonela Flinčec, 7. a razred