Jesenske kulise pred ulazom u školu podsjećaju nas na činjenicu da je najšarenije godišnje doba uvelike došlo. Ježurka ježić ponosno stoji na panju i nadgleda ulaz pred školom te pozdravlja dobro nam znanom pjesmicom dok prepuna košara jesenskih plodova mami mirisima i bojama.

Učenici škole samostalno su, inspirirani jeseni i tim prizorom pred ulazom, pisali stihove koje možete pročitati. Nadamo se da vam je jesen donijela obilje plodova u kojima slasno možete uživati grijući se ušuškani u tople pokrivače.

MOJA JESEN

Kad u šumu dođem
po kesten koji,
na drvetu vjeverica dane broji.
U ruci joj žira dva.
Vau, kapica im je lijepa sva!

Na nebu ptice prema jugu lete.
Oh, već mi nedostajete.
U toplije krajeve kamo idete
jesen će vas pratiti kroz razne države.

Pečeni kesteni najbolji su.
Kad ih tata ispeče,
mene prvu vidite tu.
Moja jesen je puna darova.
Najljepša je u godini dana.

Ema Posavec, 6. razred

JESEN JE ČUDO

Šarena šuma jesenji je trag.
Lišće što šušti sve dok ne padne mrak.
Vjetar što puše prijatelj je drag,
donosi sa sobom hladniji zrak.
Ah ta kišica blaga,
svako jutro polako pada.
Nije li baš sada njezin pravi čas?
Pečeni kesteni i otvoreni kišobrani…
oblaci sivi kojima se svatko divi.
Čekali su samo nju:
idilu jesensku.

A kada lokvice presuše,
a vjeverice lješnjake nanjuše,
pojavi se sunce.
Gle, samo kako sije
i zemlju promrzlu grije!

Jesen je čudo, znamo to svi
hajdemo uživati u prirodi!

Ema Košir, 6. r.

POČETAK JESENI

Drveće je odjeću promijenilo
i ne nosi više zeleno.
Medo je debeo postao,
da zimi gladan ne bi ostao.
Na vuka pala je velika kruška,
mislio je da ga je upucala puška.
Vjeverica po drveću skače
i lješnjake turi u svoje gaće.
Zec je iz jazbine svoje skočio,
i bijeli repić rosom smočio.
Lukava lija iz doline gleda
i misli: kakvog li nereda!
Jesen je stigla baš ovaj dan,
životinje se spremaju na zimski san!

Arian Lovrec, 6. raz.