2020-10-13 19:02:32


Ljudi velikog srca

Ova priča, koja nikoga ne može ostaviti ravnodušnim, započela je još prije nekoliko tjedana, kada su gospodin Željko Poznić – veterinar u mirovini i njegova supruga odlučili iz Đurđevca krenuti na izlet po međimurskim bregima. Naišli su na restoran u kojem su poželjeli ručati, no kako restoran nije radio, zastali su kratko da prošeću i razgledaju okoliš.

 

I baš tada ulicom je naišla vesela i glasna skupina djece - dva dječaka i djevojčica. Jedan dječak na električnom romobilu, djevojčica na biciklu i za njima dječak koji je zadihano trčao vukući za sobom školsku torbu s kotačima.

Upravo taj dječak privukao je pažnju gospodina i gospođe Poznić. Gospodin Poznić kasnije je ispričao da ih je dječak  izgledom jako podsjetio na njihovog vlastitog unuka kojeg nisu vidjeli nekoliko godina. Kako im je dječak djelovao iscrpljeno i zadihano, gospodin i gospođa Poznić pitali su ga  treba li pomoć i želi li da ga odvezu do njegove kuće. On je to, naravno, odbio jer je znao da ne smije ulaziti u automobil s nepoznatim ljudima.


Poznići su se vratili kući u Đurđevac i tu bi priča završila...ali ipak nije. Kako je gospodin Poznić kasnije rekao, nije mogao prestati razmišljati o zadihanom dječaku koji ga je podsjećao na njegovog unuka i želio je učiniti nešto za njega. Nakon neprospavanih noći i podosta razmišljanja, gospodin Poznić kupio je bicikl, ukrcao ga u auto i zajedno sa suprugom vratio se u Međimurje, odlučan da bicikl pokloni dječaku, iako nije znao ni tko je taj dječak ni gdje živi. Nekoliko sati vozili su se uokolo bezuspješno tražeći mjesto na kojem se susret dogodio.

 

Na kraju su završili upravo ispred naše škole. Iscrpivši ostale mogućnosti, odlučili su potražiti ravnateljicu škole, ispričati joj svoju priču i zamoliti za pomoć pri traženju dječaka kojem su silno željeli pokloniti bicikl. No kako nisu znali ni mjesto ni naziv restorana gdje se sve odvilo, čak i uz opis izgleda dječaka, zajedno s ravnateljicom Karmen Sklepić mogli su samo nagađati o kome se radi. Na taj razgovor ispred škole naišao je učitelj Goran Mikulan. On je kroz razgovor pretpostavio o kojem bi se mjestu, a i dječaku moglo raditi. Učitelj je ponudio svoju pomoć te je automobilom predvodio supružnike Poznić do adrese obitelji Novak u Gornju Dubravu. Prepoznavši učitelja, na vrata je izašao Matija Novak te prišao ogradi, a gospodin Poznić je potvrdio da je to dječak kojega su tražili.

Nakon razgovora s Matijom i njegovim roditeljima, Poznići su mu, na njegovo ogromno oduševljenje, uručili bicikl, a sreću i ganutost svih uključenih teško je uopće opisati riječima.

 

Gospodin i gospođa Poznić dokaz su kako dobrota doista nema granica, a svi mi u školi sretni smo što smo malo pripomogli bajkovitom završetku.

Jelena Kolar Dokleja
knjižničarka


Osnovna škola Gornji Mihaljevec