Bilo je zanimljivo proučavati na koje je sve načine Bog pomagao svoj narod i kako se očinski brinuo za njih u svim, naizgled bezizlaznim situacijama. Naučili smo da Bog i danas, baš kao i onda u pustinji, strpljivo pomaže svakom od nas, čak i kad gubimo nadu da će biti dobro. Tijekom zadnjih nastavnih sati bilo je i pjesme, i rasprava, i animiranog filma, i pitanja i potpitanja, a našu marljivost nagradila je vjeroučiteljica kada je najavila da ćemo u sklopu ponavljanja skuhati manu, i jesti – baš poput Izraelaca u pustinji...

Tako je i bilo. U petak 4. studenog otišli smo u školsku kuhinju i zamolili našu strpljivu kuharicu Jasnu  za pomoć. Ispekli smo kokice, u drugoj posudi smo otopili maslac, šećer i med. Kad se sve malo ohladilo otišli smo u učionicu i tamo sve zajedno izmiješali. Dobili smo tada slatku masu, koja ima okus medenog kolača – baš kako piše u Bibliji:
Kad se prevlaka rose digla, površinom pustinje ležao tanak sloj, nešto poput pahuljica, kao da se slana uhvatila po zemlji. Kad su Izraelci to vidjeli, pitali su jedan drugoga: "Što je to?" Jer nisu znali što je. Onda im Mojsije reče: "To je kruh koji vam je Jahve pribavio za hranu." Dom je Izraelov tu hranu prozvao manom. Bijaše kao zrno korijandra; bijela, a imala je ukus medenog kolačića. Prema Izl 16,14-32

Moramo dodati da je zdjela s "manom" u hipu ostala prazna, a mi smo tijekom grickanja s lakoćom ponavljali događaje i pojmove koje smo učili. 

Ivana Štimec Protrka
vjeroučiteljica