2020-10-13 19:02:32 Ljudi velikog srca Ova priča, koja nikoga ne može ostaviti ravnodušnim, započela je još prije nekoliko tjedana, kada su gospodin Željko Poznić – veterinar u mirovini i njegova supruga odlučili iz Đurđevca krenuti na izlet po međimurskim bregima. Naišli su na restoran u kojem su poželjeli ručati, no kako restoran nije radio, zastali su kratko da prošeću i razgledaju okoliš.
I baš tada ulicom je naišla vesela i glasna skupina djece - dva dječaka i djevojčica. Jedan dječak na električnom romobilu, djevojčica na biciklu i za njima dječak koji je zadihano trčao vukući za sobom školsku torbu s kotačima. Upravo taj dječak privukao je pažnju gospodina i gospođe Poznić. Gospodin Poznić kasnije je ispričao da ih je dječak izgledom jako podsjetio na njihovog vlastitog unuka kojeg nisu vidjeli nekoliko godina. Kako im je dječak djelovao iscrpljeno i zadihano, gospodin i gospođa Poznić pitali su ga treba li pomoć i želi li da ga odvezu do njegove kuće. On je to, naravno, odbio jer je znao da ne smije ulaziti u automobil s nepoznatim ljudima.
Na kraju su završili upravo ispred naše škole. Iscrpivši ostale mogućnosti, odlučili su potražiti ravnateljicu škole, ispričati joj svoju priču i zamoliti za pomoć pri traženju dječaka kojem su silno željeli pokloniti bicikl. No kako nisu znali ni mjesto ni naziv restorana gdje se sve odvilo, čak i uz opis izgleda dječaka, zajedno s ravnateljicom Karmen Sklepić mogli su samo nagađati o kome se radi. Na taj razgovor ispred škole naišao je učitelj Goran Mikulan. On je kroz razgovor pretpostavio o kojem bi se mjestu, a i dječaku moglo raditi. Učitelj je ponudio svoju pomoć te je automobilom predvodio supružnike Poznić do adrese obitelji Novak u Gornju Dubravu. Prepoznavši učitelja, na vrata je izašao Matija Novak te prišao ogradi, a gospodin Poznić je potvrdio da je to dječak kojega su tražili. Nakon razgovora s Matijom i njegovim roditeljima, Poznići su mu, na njegovo ogromno oduševljenje, uručili bicikl, a sreću i ganutost svih uključenih teško je uopće opisati riječima.
Gospodin i gospođa Poznić dokaz su kako dobrota doista nema granica, a svi mi u školi sretni smo što smo malo pripomogli bajkovitom završetku. Jelena Kolar Dokleja |
Osnovna škola Gornji Mihaljevec |