Predavanje gljivarskog društva "Smrčak"
Autor: Aleksandra-Maria Vuković, 4. 10. 2013.
U utorak 1. listopada 2013. za sve učenike od 1. do 8. razreda kao i za učitelje održano je korisno i zanimljivo predavanje g. Vladimira Mislovića - člana Gljivarskog društva "Smrčak" iz Čakovca.
Budući da je sezona branja gljiva u punom jeku, ovo predavanje i predstavljanje gljiva te njihovo prepoznavanje i razlikovanje jestivih od nejestivih gljiva izuzetno je korisno za sve one koji beru ili konzumiraju gljive...
Jesen nam je donijela mnoge plodove pa tako i gljive kojih ove godine ima zaista puno. Kako bismo bolje upoznali to malo carstvo gljiva i ponešto naučili o njima, pozvali smo u školu g. Vladimira Mislovića iz Gljivarskog društva "Smrčak" iz Čakovca. G. Vladimir već 40 godina gljivari što znači da šeće šumama, skuplja gljive i uči o njima. Saznali smo mnogo zanimljivih informacija, a samo ću spomenuti neke.
Gljive nisu ni biljke ni životinje već ih biolozi svrstavaju u zasebno carstvo koje broji 600 011 tisuća opisanih vrsta. 500 000 ih razlaže otpalo lišće i uginule organizme u humus, a svega 3000 ih se proučava. Dijele se u 2 skupine: OTROVNE (vještičje srce, zelena pupavka, citronka, panterovka, ružna krasnica, vražji vrganj) i JESTIVE (rupičarke - šiljatonogi vrganj, brezov vrganja, kuštravci, smrčak i lističarke - sunčanice). Dijelovi gljiva su klobuk, stručak i korijen. Rado žive u suživotu sa biljkama poput hrasta, jele, bukve, graba i taj suživot nazivamo MIKORIZA. Biljka uzima vodu iz hifa gljiva (stanice), a gljivi vraća mineralne tvari koje su gljivi potrebne.
Gljive su iznimno hranjive jer sadrže 71% vode, 4% bjelančevina, 3% ugljikohidrata i 2% vitamina i minerala. Teško su probaljive pa se ne preporuča konzumacija više od 2 puta tjedno. Osim su su ukusne za jelo, mnoge imaju i ljekovita svojstva, a od nekih se dobiva i lijek penicilin.
Zakon o gljivama i gljivarenju navodi da se neke gljive smiju brati samo za potrebe izložbe kao što su carska blagva i medenka. Nije dozvoljeno branje gljiva po tuđim šumama, osim ako vam gljivarsko društvo ne izda iskaznicu za slobodno branje gljiva što znači 2 kg po danu.
Uz svaku spomenutu gljivu, g. Vladimir nam je i pokazao istu ili na fotografiji ili ubrane primjerke koje je donio u 4 velike košare. Na kraju predavanja, učenici su postavili i nekoliko pitanja: Jesu li sve gljive otrovne? Ne.; Koja je najsmrtonosnija? Zelena pupavka.; Koji su rekordi među gljivama? U Međimurju najteža puhara 16 kg, Orjaška zraščenka 20 kg na drvetu i 200 t najteža na svijetu.
Zahvalni za primljena znanja i oduševljeni njegovim znanjem nadamo se i nekom budućem susretu s gljivarem u našoj školi.
I za kraj tri zapovijedi važne za upamtiti: Ne berite sumnjive gljive! Sakupljajte samo gljive koje poznajete! Ne uništavajte otrovne gljive, one su nekome hrana i ukras su prirode.
Monika Cindrić, prof
učiteljica biologije i kemije
Foto-zapise s predavanja pogledajte na foto-galerija Gljivarsko društvo Smrčak, Čakovec.
« Studeni 2024 » | ||||||
Po | Ut | Sr | Če | Pe | Su | Ne |
28 | 29 | 30 | 31 | 1 | 2 | 3 |
4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 |
11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 |
18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 |
25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 1 |
2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 |