Osnovna škola Gornji Mihaljevec

MOJA ŠUMA

Moja šuma puna je čudesa. Od drveća, šumskog cvijeća, listova i grana pa sve do najmanjeg kukca u šumi. Ona živi, miče se i diše. Kada sam u šumi, punim plućima dišem i ja!

Jutro je. Moja se šuma budi. Dobro jutro veli svima…Toplo sunce grije i sjaji na listovima. Cvrkut naokolo. Kako u sekundi ta vlažna noć prestane i pretvori se u toplo i budno jutro? Za mene je to prava sreća! Lijepo mi je vidjeti ljude koji zajedno rade, obrađuju zemlju, obitelji koje se igraju, odlaze na posao ili u slobodno vrijeme sjede na terasi i udišu zrak koji nam je osigurala upravo šuma! Gotovo kao da nešto postoji u šumi, nešto čarobno što se krije od naših očiju koje su slijepe to vidjeti! Vele da sam ja suviše mlad da bih razumio, no ja mislim da znam koju tajnu krije ta raskošna drevna šuma! Krije bukvu srebrnu poput bakine kose, hrasta mudroga poput djeda, akaciju izborane kore poput majčinih mi ruku, grab čvrstog debla poput oca moga, jasena koji širom pruža grane s brojnim mu listovima i ide mi u zagrljaj poput brata. Smreka, jela i bor su vazdazeleni poput naše ljubavi.

To je čista ljubav pružena od šume! Živi organizam, tj. skup živih organizama koji u zajednici postižu nešto uistinu jako vrijedno, nešto nadljudsko, nešto bez čega nikakav život ne bi postojao. U osnovi svoga postojanja ona je proizvođač. Proizvodi kisik, ali i humusne tvari reciklirajući sve ono što je prethodne godine odbacila. U tome nije sama, već joj pomažu raznorazni kukci i gujavice, crvići, crvotočine koje razgrađuju tvari kojima je ionako došao kraj da bi nakon razgradnje postali nešto novo: gnojivo za nove biljčice koje tek stasaju u svijet ili nečija hrana. Šuma je doista zavrijedila sve zelene zastave ovoga svijeta. I nultu toleranciju na nasilje! Kako ljudi mogu zagađivati i uništavati nešto tako lijepo i čudesno?

Uvijek pokupim svo smeće na koje naiđem. Ono pripada kanti za smeće, a šuma? Šuma treba biti uvijek čista kako bi se mogla razvijati i širiti se, a i da se životinje osjećaju ugodno kroz sva godišnja doba. U proljeće kada sve zažubori, u ljeto kada slučajni prolaznici u njoj nađu hlad, u jesen kada osvaja bojama i teksturama i u zimi kada sve postaje tiše i priprema se za odmor.

Mislim da ću je za sad samo istraživati i uživati u njoj. Proučavati život u šumi. Pomoći joj kako ona pomaže i meni: dok prođem šumom, pun sam ljepote. Za mene je šuma uvijek u srcu ista i nema mi do drijemanja u šumi ispod staroga hrasta…ne bih ga dao ni za sve novce svijeta!

Antonio Hren, 7. b. r.